"Nisam ja Omer, ja sam Dragoljub! Ustaše su me uzele od zaklane majke!": Filmska priča Srbina - Istinu razotkrio beleg ispod pazuha!
Dodajte Kurir u vaš Google izbor- Dragoljub Blagojević je kao dete ostao bez majke, završio u dečjem logoru i godinama živeo pod imenom Omer Sinanović.
- Istinu o identitetu otkrio je tek kada ga je strina prepoznala po belegu ispod pazuha i dva svrtka na glavi.
- Kasnije je zvanično potvrđeno da je u pitanju Dragoljub, a svoju priču je opisao i u knjizi i dokumentarnom filmu.
"Nisam ja Omer Sinanović, već Dragoljub Blagojević! Tačno je da sam od rođenja pa do 23 meseca života bio Dragoljub, dok mi ustaše ne zaklalše majku. Potom sam, sve do 24. godine bio Omer, a od tada sam ono što i jesam - Dragoljub."
Tim rečima Dragoljub Blagojević svojevremeno je ispričao priču o sudbini koja mu je još kao malom detetu promenila život.
Rođen u Pridjelu kod Doboja, ostao je bez majke i razdvojen od sestre, a potom je završio među srpskom decom odvedenom u dečje ustanove. Umesto imena sa kojim je rođen, dobio je drugo - Omer Sinanović.
Od Dragoljuba do Omera
Dragoljubova majka Cvijeta ubijena je 9. decembra 1941. godine. Prema njegovom kasnijem svedočenju, pokušavala je da sa decom pobegne od ustaša, ali nije uspela da se spase. Pronađena je zaklana i bez dece.
Njegov otac Blagoje, koji se u trenutku napada nalazio na vojnom zadatku, verovao je da su mu deca stradala zajedno sa majkom. Posle rata podigao je spomenik supruzi Cvijeti i svojoj nestaloj deci Dragoljubu i Dragici, uveren da ih više nema. Na spomeniku je ostalo zapisano da su "poginuli i deca Dragoljub i Dragica 9. decembra 1941. godine".
Ali deca su ipak bila živa.
Dragoljub je, sa nepune dve godine, dospeo u dečji logor u Bosanskoj Gradišci. Tamo ga je izabrala Vahida Sinanović, 22-godišnja udovica iz Zavidovića, koja je već imala ćerku. Na nagovor svoje majke odlučila je da pored nje ima i sina.
Dečaku je dala ime po svom pokojnom suprugu - Omer Sinanović.
"Bio je utorak ili petak, jer su u ta dva dana u sedmici delili srpsku decu-siročad. Izabrala me je Vahida Sinanović, kako mi je kasnije ispričala prilikom moje posete Zavidovićima, na nagovor svoje majke da "pored ćerke ima i sina". Bila je tada 22-godišnja udovica, nakon pogibije supruga ustaše, sa kojim je imala žensko dete. Dala mi je suprugovo ime - Omer Sinanović."
Kod Vahide je ostao nekoliko meseci. Kasnije se ponovo udala, ali njen novi suprug nije želeo da podiže dete koje nije njegovo, pa je Dragoljub vraćen u prihvatilište.
Od tada je počeo njegov život po domovima.
- Iz tog prihvatilišta u Zavidovićima do dolaska u Dom u Tešnju, 1948. godine bio sam u domovima u Bijeljini, sarajevskom Kiseljaku i Jakešu kod Modriče. Kada i koliko sam u kojem domu bio, to ne znam. Jednostavno, taj period kao da sam prespavao. Ničeg se ne sećam. "Probudio" sam se u domu u Tešnju - pričao je on kasnije za medije.
U domu je završio osnovnu školu, a potom upisao srednju ekonomsku školu. Kasnije se zaposlio u Narodnoj banci u Doboju.
Novinski tekst koji je promenio sve
Pred polazak u vojsku počeo je da razmišlja o svom poreklu. Želeo je da sazna ko su mu roditelji i da li negde ima rodbinu.
U Narodnoj banci u Doboju upoznao je novinara Dušana Paravca iz "Oslobođenja" i zamolio ga da objavi tekst o njemu. Imao je samo jednu fotografiju i nekoliko sećanja, ali se nadao da bi se neko mogao javiti.
I upravo to se dogodilo.
U "Oslobođenju" je 13. oktobra 1963. objavljen tekst pod naslovom "Omer traži svoje ime". Tekst je izazvao pažnju, a počela su da stižu pisma iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine. Među njima je bilo i pismo Vahide Sinanović iz Zavidovića.
Ubrzo je u banku došao i Blagoje Blagojević iz Pridjela kod Doboja, čovek koji je u ratu izgubio sina. U rukama je imao novinski tekst sa Omerovom fotografijom. Pogledao ga je i upitao:
"Jesi li ti ovo?"
Razgovarali su, a potom zajedno otišli u kafanu. Dragoljub je, međutim, želeo da vidi kuću iz koje je potekao, pa je kasnije sam krenuo biciklom prema Pridjelu, odnosno kući Blagoja Blagojevića.
Na putu je sreo devojčicu i pitao je gde je kuća Blagoja Blagojevića. Ona ga je pogledala i upitala:
"Da ti nisi moj brat?"
Dragoljub nije znao šta da odgovori.
Ispostaviće se da je devojčica njegova sestra Dragica iz očevog drugog braka.
Beleg ispod pazuha otkrio istinu
Kada je stigao u kuću Blagojevića, tamo se ubrzo okupilo mnogo ljudi. U jednom trenutku pojavila se žena koju je poznavao samo kao rođaku.
Bila je to strina Milka, žena očevog brata. Ona ga je prva okupala kada se rodio i zapamtila detalje koje niko drugi nije znao.
Prišla mu je i rekla:
"Omere, možda te zadnji put tako zovemo, ako budeš imao beleg ispod desnog pazuha i dva svrtka na glavi, ti si Dragoljub!"
Dragoljub je skinuo košulju.
Beleg je bio tamo.
Usledilo je opšte veselje, grljenje i ljubljenje.
"Ti nisi Omer, ti si naš Dragoljub!", uzviknula je strina.
Tek tada postalo je jasno da je čovek koji je više od dve decenije živeo kao Omer Sinanović zapravo Dragoljub Blagojević.
Otišao u JNA kao Omer, vratio se kao Dragoljub
Iako je sada bio siguran u svoj identitet, Dragoljub je želeo i zvaničnu potvrdu.
Iduće godine, dok je bio u vojsci, rešio je da sve istera na čistac. Uz pomoć druga iz vojske upućen je na ispitivanje u Zavod za kriminalistička veštačenja i kriminološka istraživanja u Zagrebu.
Pregledu je prisustvovao i njegov otac Blagoje.
Posle obavljenog ispitivanja dobio je nalaz prema kojem je postojalo više od 90 odsto poklapanja sa ocem.
Tako je čovek koji je u JNA otišao kao Omer, godinu dana kasnije iz nje izašao kao Dragoljub.
Sestru pronašao pod imenom Fadila
Potraga za porodicom, međutim, nije bila završena.
Dragoljub se 1962. godine zaputio u Maglaj, saznavši da njegova sestra Dragica tamo živi pod imenom Fadila.
Prvi susret prošao je dobro, ali je drugi bio sasvim drugačiji.
"Nesreća je da je u braku sa izvesnim Fadilom, kažu, pobornikom ogranka Mladih muslimana. Očito, po njegovom diktatu, drugi put kada sam došao sa policijskim inspektorom, ona nas je na kapiji dočekala sa sekirom. Samo nekoliko časova pre toga, dok Fadil nije došao s posla, lepo smo razgovarali. Kasnije, dok nas je Fadil posmatrao s prozora, ona mi je poručila da više ne dolazim, jer sa Fadilom ima dvoje dece i živi svoj život. Verovatno je bila i uslovljena decom", prisećao se Dragoljub.
Njihovi životi tako su ostali razdvojeni, uprkos tome što ih je ista ratna tragedija još kao malu decu zauvek razdvojila.
Dragoljub se kasnije oženio i sa suprugom dobio ćerku i sina, a od njih četvoro unučadi.
Svoju neverovatnu životnu priču pretočio je i u knjigu "Od Omera do Dragoljuba", a o njemu je snimljen i dokumentarni film "Ne plači majko".
Čovek koji je detinjstvo proveo ne znajući ni ko je ni odakle je, decenijama je nosio ime Omer Sinanović. Jedan novinski tekst, nekoliko pisama i beleg koji je ostao skriven ispod pazuha vratili su mu ono što mu je rat jednom oduzeo - ime i identitet.